Bečka Vila Ka

Svaki građevni tip uključuje spektar novih tumačenja i razrada. Množina tipoloških varijacija zbijenih u obiteljskoj kući oduvijek je oduševljavala arhitekte. Izazovi lokacija, vrste konstrukcija, varijacije materijala i svjetlosnih frekvencija dio su predodžbe o posebnosti zadatka. U traženju pregnantnog izraza, istraživanje započeto u nekoliko ranije dovršenih kuća Zoran Bodrožić sada produbljuje i nadograđuje.

Piše: Toni Bešlić

Lomljenjem pravokutne ravnine stvara dvostruko presavijenu ovojnicu, a stakleni ekran južne fasade dobiva okvir naglašene horizontalnosti. Zbog velikih dimenzija staklo se gotovo i ne uočava pa priroda postaje dio stanovanja. Obloga od crnih betonskih ploča izdvaja kuću od meteža svakodnevice i daje joj auru svečanosti, gotovo nedodirljivosti. Istodobno crna je boja i optički smanjuje. Smještena na obroncima Bečke šume kuća je u potpunosti otvorena jugu, a njezin raspored određuju vizure na grad. Tlocrt je linearno organiziran kroz četiri etaže.

U podrumu spremišta, dnevni boravak i kuhinja s blagovaonicom u prizemlju, spavaonice na prvome katu, a ured na drugome. Strukturna kompaktnost odražava se u i jasnoći funkcijske podijele. Ulazni je hol trokutastog oblika i predstavlja otklon od strogoće uzdužnoga tlocrta. Njegova dvoetažna visina otkriva već na ulazu unutarnji ustroj kuće. Trebao bi signalizirati ulaznu sekvencu, ali i kontekstualizirati kuću. Kosa stranica njegove sjeverne fasade paralela je susjednim parcelama. Cjeline i etaže istaknute su plastičkom diferencijacijom. Ekspresivna forma iznad prvoga kata dobiva strehu. Ona razdvaja stambeni dijelove od uredskih prostorija zadnje etaže, ali preuzima i funkciju sjenila. Smanjuje mjerilo kuće, ukazuje na dvojnost, ali i višeslojnost teme preklapanja i prelamanja. Izlomljena strukturna vrpca objašnjava i ideju fasadnog rasta, različitoga ponavljanja od baze i točke dodira s tlom do krovnoga završetka.

Uživanje u geometriji ne iscrpljuje se manirističkom kombinatorikom, nego proizlazi iz funkcijskoga podčinjavanja i razlikovanja. Zoran Bodrožić razvija kuću iz prostorne i konstruktivne logike. Njega zaokuplja odnos konstruktivnoga rastera i formalnog izraza. Zato struktura postaje nositeljica izraza. Zbog štednje vanjsko je spiralno stubište na zapadnome pročelju moralo otpasti. Ista je sudbina zadesila i izravnu vezu dnevnoga boravka s vidikovcem na krovu. Osim estetske komponente pozornost danas zaokuplja i štednja energije. Duboke bušotine oko kuće, toplinska crpka i međuprostor u obliku zračnoga tampona na unutarnjoj strani sjeverne fasade dijelovi su danas već standardne opreme za pasivno solarne kuće.