Na ČIP Talksu gostovao je arhitekt Willem Jan Neutelings (1959.),
koji zajedno s Michielom Riedijkom od 1992. godine u Rotterdamu vodi
arhitektonski ured Neutelings
Riedijk Architects.
Neutelings i Riedijk su svjetsku slavu stekli sa
zgradom Sveučilišta u Utrechtu, Vatrogasnim domom u Maastrichtu, Centrom za
izvedbene umjetnosti u Leuvenu, Prometnim fakultetom u Amsterdamu te kompleksom
poreznog ureda u Apeldoornu. Njihov multimedijalni Institut za zvuk i sliku u
Hilversumu, svojom avangardnom pojavnošću i fasadnim ekranima na kojima se
projiciraju poznate slike s Nizozemske televizije, postao je privlačna
turistička meta i omiljeno okupljalište lokalne zajednice.
*Shipping and Transport College, Rotterdam, Nizozemska
Razgovarala:
Sanja Cvjetko Jerković
U svojoj
knjizi Na poslu izjavili ste da je „projektiranje sinteza znanja,
vještine i prisjećanja". Kakva je uloga talenta?
- Ne
vjerujem u talent. Mislim da se radi o nečemu što se uči. Više je riječ o
sposobnosti reprodukcije, sposobnosti usvajanja vještine. Mislim da mozak
liječnika funkcionira drugačije nego mozak arhitekta. To je stanje duha. Talent
može biti sposobnost upravljanja brojnim vještinama, manipuliranja brojnim
slikama, korištenja istih i proizvodnje optimalnog. Talent se odnosi na
optimalno kod arhitekta.
Za vas je
volumen/zgrada čvrsta, s masom i težinom, no riječ je i o gradskoj skulpturi.
Kako spajate tu umjetničku sklonost sa zadanim programom?
- Ne, one
podsjećaju na skulpturu, ali nisu skulpture. Mi nudimo nešto drugo, dodanu
vrijednost. Najbitnija razlika između umjetnika i arhitekta je ta što umjetnik
odgovara na nepostavljeno pitanje, a arhitekt odgovara na iznesene zahtjeve.
Ne mislite li da projektirajući i
ispunjavajući program zapravo projektirate i oblikujete tu dodanu vrijednost?
Kako biste to definirali?
- Naš posao
započinje sa zadanim programom; moramo izraditi nešto novo. Usvajamo to kao
nešto neizbježno. To je pitanje postizanja optimalnog, a ne pitanje umjetnosti.
Ljudi plaćaju kartu samo da vide neku zgradu ili bolje rade jer im se sviđa
radni prostor. Te se stvari u nekim segmentima mogu nazvati umjetničkima, ali
ne umjetnošću.
*Central Tax office, Apeldoorm, Nizozemska
Koja
sredstva obično koristite prilikom projektiranja? Na primjer, ističete presjek
jer smatrate da je jedan od najboljih sredstava kontroliranja zgrade u procesu
projektiranja. Što mislite o kompjuterskom projektiranju?
- To nema velik utjecaj na nas jer u uredu ne
koristimo kompjutere za projektiranje, ne koristimo 3D. Koristimo modele jer se
to pokazalo najboljim sredstvom za testiranje projekata prilikom projektiranja.
Poput isprobavanja dok kuhate. Na taj način možemo ispitati mjerilo. Najprije
izrađujemo modele, a zatim temeljem njih izrađujemo crteže. Presjek je veoma
važan jer arhitekturu nije uvijek moguće kontrolirati kroz plan. Previše
arhitekture počiva na planovima. Usmjeravajući presjek dobivamo različita
rješenja, razmišljamo drugačije. Osim toga, iz presjeka vidimo pročelje.
Kako gledate na izjavu da budućnost pripada
elektronskoj ikonografiji? S porukom koja se stalno mijenja.
- Prema mojem mišljenju, zgrade se grade da bi trajale.
Ne postoje elektronske zgrade. Morate živjeti u kući.
Vaš je
pristup vrlo kompozicijski.
- Mihael je
studirao kod Alda Rossija. Rossi je veoma na nas utjecao. To mnogo govori...
Prema
vama, urbanistički plan počinje u sredini, a rubovi i granice dolaze na kraju.
Kako je to povezano s mobilnošću i komunikacijom koje nose neki teritorij?
- Smatramo
da je urbanistički plan kompozicijski problem, način organiziranja stvari, a ne
tijek programa ili mobilnosti. Mobilnost se mijenja s vremenom. Prometna cesta
može postati pješačka zona. Bit je u kompoziciji volumena. Praznine se mogu
definirati kompozicijom te profilom volumena.
*Mediacenter, Hilversun, Nizozemska
Kako
planirate javna područja u svojim građevinama? Jesu li sadržana u udubinama i
prazninama, izražavaju li neizrečeno, poput Cageovih tišina? Hoće li u
budućnosti javnu sferu utjelovljavati atriji koji će pokrivati više od 51 posto
volumena zgrade, kao što je Koolhas predvidio?
- Ne, ne bih rekao. Mislim da je stvar daleko
složenija. Cinično bi bilo misliti da se ljudi mogu poistovjetiti s nečim
općenitim. Smatram da ljudi zavređuju nešto visoke kvalitete.
Smatrate li svoju arhitekturu izdržljivom
arhitekturom? Mnogi arhitekti govore o prolaznosti zgrada.
- Besmislica. Kada projektiramo građevinu,
smatramo da mora ondje stajati barem sljedećih 500 godina. Najtrajnije zgrade
su one skupe. Piramide postoje već 5000 godina. Trajnost leži u strukturi. Ako
izradite urbanistički plan koji predviđa građevine prilagodljive različitim
vremenima i životnim stilovima, to je garancija da ćete je moći koristiti dugo
vremena. Smatram da se zbog nedostatka prave arhitekture i pravog urbanističkog
planiranja mnoge stvari smatraju prolaznima.
Od svih
zgrada koje ste izgradili koja vas je najviše iznenadila u svojem kasnijem
životu?
- Naše nas
zgrade ne iznenađuju. Kada projektiram, uvijek se osjećam kao skladatelj koji
čita sve note i čuje simfoniju. Jednako tako kada vidim crteže, mogu vidjeti
zgradu.
Ako je ljudi
koriste drugačije od planiranog, to nije problem jer se sve naše građevine mogu
prilagoditi različitim uporabama. To ne mijenja samu građevinu. Na primjer,
jedna naša tiskara sada je crkva.
*Mediacenter, Hilversun, Nizozemska
Bi li
zaista tekstura pročelja uvijek trebala odgovarati fizičkoj prirodi zgrade, kao
što navodite u svojoj knjizi?
- Ne. Ona
treba naglašavati njezinu prirodu, no može izražavati i kulturne ideje. Mora
imati veze s konačnom idejom o zgradi.
Kontekst
- za vas je to koncept. Koliko utječe na vaše projekte? Savjetovali ste da lokaciju
pogledamo tek nakon provedbe preliminarnih studija i izrade prvih nacrta.
- Kontekst je nešto što postoji i bez ljudi.
Kontekst je arhitektova interpretacija. To je čitanje, no ne objektivno. To je
uvijek konstrukt. Uzimamo u obzir širi kontekst, poput Nollijevih karata. No
dakako, postoje različiti konteksti, poput političkog, kulturnog, ekonomskog...
Onaj koji mi gradimo je arhitektonski. Smatramo da možemo napraviti nešto, a da
ne vidimo lokaciju, proučavanjem postojećih podataka. Poput liječnika koji ne
vidi vaše tijelo, ali proučavajući informacije može utvrditi je li s vama sve u
redu. Naše analize nisu toliko objektivne. Kao drugo, smatramo da mnogo *** na
gradilištu na nas mogu utjecati brojni detalji koji će nestati.
Proučavate li uvijek standardne materijale?
-
Prikupljamo sve do čega možemo doći. Ne samo ono što je na zemlji, već i ono
što je pod zemljom, tijek ljudi, vodu, magnetska polja, no i povijest, kako
bismo razumjeli povijesni kontekst.
Zato i ne
radimo u Kini ili Dubaiju jer ne razumijemo kontekst. Nikada ne bismo radili u
situaciji gdje ne možemo s naručiteljem razgovarati bez prevoditelja.
*Mediacenter, Hilversun, Nizozemska
Pogledaj.to