Premda su se udružile tek prije godinu dana, mlade
Norvežanke Gyda Drage Kleiva, Camilla Langeland, Sissil Morseth Gromholt i
Marthe Melbye, okupljene u arhitektonskom studiju PUSHAK, nametnule su se svojim kreativnim pristupom na važnim,
nacionalnim natječajima i ubrzo su zaslužile međunarodno priznanje kad ih je
Wallpaper uvrstio među pedeset najboljih mladih ureda u svijetu. Diplomirale su
na Arhitektonskom fakultetu u Oslu, a repertoar njihovih realizacija čine
raznovrsni arhitektonski i urbanistički projekti (od mostova i instalacijskih
postaja uz cestu do stambene arhitekture ). Jedan od važnijih područja interesa
im je održivost, što su dokazale osvajanjem prve nagrade na idejnom natječaju
Svjetske konferencije za obnovljivu energiju. U mnogim međunarodnim časopisima
za arhitekturu i hortikulturu objavljene su njihove stanice uz cestu Lillefjord
i Snefjord, a pozornost su privukle i originalnim prenamjenama mostova.
*200 Dwellings and a Kindergarten, Oslo, Norveška
Razgovarala: Tena
Petrović
Jeste li razmišljali o
projektiranju skloništa, autobusnih stanica ili klupa u gradskom okruženju, u
samom gradu?
- Smatramo to zanimljivim. Skloništa i društveni prostori
također su dio gradskog programa. Iako bi vjerojatno izgledali drugačije.
Zdrav nam razum govori da je
jednostavnije graditi takve manje objekte od uobičajene arhitekture - biste li
se složili? Jeste li se radeći na ovim stajalištima susreli s određenim
poteškoćama koje bi ukazale na suprotno?
- Program turističkih prometnica izvrsna je škola za mlade
arhitekte. Naručitelj se fokusira na kvalitetnu arhitekturu, dok manji format
omogućuje kontrolu nad svakim segmentom projekta. Dakle, na svaki kvadratni
metar utrošili smo mnogo sati jer svaka situacija zahtijeva jedinstven odgovor
u smislu konteksta i programa.
*Reinoksevatn rest stop, Nordkynnhalvøya, Finnmark, Norveška
Jedna od najvažnijih značajki
arhitekture je rad s prostorom - biste li rekli da ovi objekti samo
obilježavaju ili probijaju prostor, a ne zatvaraju ga?
- Često se vraćamo raspravi o ''nemirnom'' prostoru. Idealni
modernistički prostor je neprekinut, nesmetan prostor. Danas nešto od tog
ideala pronalazimo u protočnim prostorima ili tranzicijskim prostorima.
Smatramo da su nam potrebni zatvoreni ili poluzatvoreni prostori, ili možda
idealna kombinacija. Adolf Loos uspio je spojiti i jedno i drugo u svojem ''Raumplanu'',
a nešto od tih značajki može se naći i kod Wrightovih zgrada. Suvremeni prostor
često je previše nemiran, stvoren samo za protok.
Je li se vaše poimanje prostora
promijenilo dok ste gradili stajališta - morali ste uzeti u obzir gotovo
beskrajan prostor, prirodno okruženje bez ograničenja. Kako ste gledali na
prostor budući da su prostorne dimenzije u ovim slučajevima različite nego kod
uobičajene arhitekture?
- Nismo mnogo razmišljali o ovome, u Norveškoj beskrajan
prostor nije neka egzotika...
*Crkva Bøler , netječajni projekt
Kada Bernard Tschumi govori o
svojim lažnim ruševinama u pariškom parku La Villette, naziva ih pokretačima
prostora - biste li mogli povući paralelu sa svojim stajalištima?
- Čitava inicijativa turističkih prometnica može se smatrati
pokretačem na širokom prirodnom teritoriju, no nismo stručnjaci za Tschumija...
Zanimljivo je da su Tschumi i njegova teorijski usmjerena generacija uveli
svojevrsnu smrt ideala arhitekta-genija, gdje oblik i prostor nastaju iz
dijagrama. To je oslobađajući stav koji su mnogi iz naše generacije prihvatili.
Projekt Rommen pokazuje nešto od ovoga u dijagramima kuta pada svjetlosti.
Istovremeno se ne plašimo oblikovanja ili, ako hoćete, formalizma. Oblik i
prostor uvijek su izbor.
Autori ste stambenog projekta
Imagine Rommen, smještenog u predgrađu Osla, možete li nam reći nešto o tome? S
kakvom ste idejom započeli taj projekt, odnosno što je bila početna točka
naselja?
- Otvoreni natječaj koji je raspisala općina zasnivao se na
postojećem urbanističkom planu, a zahtijevao je održivi razvoj. Unutar tih
granica usmjerili smo zgrade prema jugu uz ograničenje od 30 stupnjeva od samog
južnog smjera kako bismo iskoristili pasivnu solarnu energiju i nagnuli krovove
za optimalnu uporabu aktivne solarne energije. Sviđaju nam se prostori nastali
između tih zgrada zahvaljujući ovim sredstvima. Zelinilo se koristi kao zaklon
od sunca u ljetnim mjesecima. Projekt je prilično daleko odmaknuo, uz standard
pasivne kuće i uporabu raznih rješenja održive energije. Osim održivosti,
program je tražio i da većina stanova bude prilagođena korisnicima u invalidskim
kolicima, što nije loše za samu arhitekturu, no čini se preambicioznim za
projekt koji će se prodavati komercijalnim ulagačima.
Imagine Rommen prilično je
udaljen od centra Osla - smatrate li to prednošću ili nedostatkom?
- Nedostatak je što je samo područje izolirano u tipično
modernističko-projektantskom dijelu grada. Nalazi se između autocesta,
industrijske zone i monofunkcionalnih stambenih predgrađa, što ga lako čini
spavaonicom po danu, uz čestu uporabu automobila. Vjerujemo u mješovitu
namjenu, no to možda u ovom kontekstu nije izvedivo. A to općenito nije baš,
nažalost, slučaj u norveškom urbanizmu.
*Storeberget reststop, Havøysund, Norveška
Cijeli intervju pročitajte u novom broju časopisa Čovjek i
prostor
Pogledaj.to