Još su davno Guerrilla Girls zaključile da se umjetničke
institucije diskriminacijski odnose prema ženama i od onda dokazuju svoje teze
statistikama o rodnoj zastupljenosti umjetnika u galerijama i muzejima,
uspoređujući ih s omjerom studenata i studentica na umjetničkim akademijama te
nagradama koje dobivaju umjetnice i umjetnici. Studentica i nagrađenih autorica
je puno više nego što bi se to po izloženim radovima u reprezentativnim
institucijama moglo zaključiti.
Kako po tom pitanju stoje stvari s najreprezentativnijim
muzejom suvremene umjetnosti u Hrvatskoj? Na naš je upit o rodnoj
zastupljenosti umjetnika Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu odgovorio
sljedeće: u stalnom postavu Muzeja, nazvanome "Zbirke u pokretu",
ukupno su izloženi radovi 231 autora/ce, odnosno umjetničkih grupa. Od toga je umjetnika
84%, a umjetnica 16%. Umjetnika je čak preko peterostruko više! Domaćih je
umjetnika nešto više od pola (53%), a stranih 47%. Autori stalnog postava su
kustosi Nada Beroš i Tihomir Milovac.
*Vesović Mio Milisav; Tom Gotovac, fotosekvenca akcije Zagreb, volim te! c/b fotografije 50 x 60, 1981.
* Iveković Sanja, Tragedija jedne Venere 1961., novinske reprodukcije, fotografije / papir, 33 x (30,5 x 21, 5)
Očito bi i nama dobro došao angažirani
kolektiv poput Guerrilla girls koji bi duhovito i uporno upozoravao na
diskriminaciju u izložbenim prostorima. One su počele još prije 25 godina, kada
je Muzej moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku otvorio izložbu o međunarodnom
slikarstvu i skulpturi, svojevrstan pregled najznačajnijeg stvaralaštva u suvremenoj umjetnosti do
tog trenutka.
Od 169 umjetnika tek ih je 13 bilo ženskih, a svi
su bili bijelci ili iz SAD-a ili iz Europe. Kustos izložbe Kynaston McShine
razbjesnio je mnoge kada je izjavio da bi svi koji se nisu našli u tom pregledu
morali razmisliti o svojoj karijeri. To je bio okidač kolektivu Guerrilla girls
da se počnu baviti aktivističko-umjetničkom praksom. Od onda objavljuju svoje
provokativne plakate, billobarde, knjige, predaju diljem svijeta i gostovale
su, među ostalim, na venecijanskome Bijenalu umjetnosti. Zbog diskriminacije i
nejednakosti kritiziraju sve: umjetničke i obrazovne institucije, kustose,
kritičare, galeriste, dilere umjetnina, kolekcionare pa i sam umjetnike, a u
međuvremenu su kritiku uprele i prema Hollywoodu, upozoravajući na mizeran broj
redateljica u filmskoj industriji. Njihov cilj nije postojanje kvota prema kojima
bi umjetnici i umjetnice trebali biti zastupljeni 50:50 posto, već podizanje
svijesti o diskriminaciji i zalaganje za boljim položajem kreativnih žena.
Njihov je najpoznatiji rad vjerojatno
onaj kojim upozoravaju da je ''golotinja'' najsigurniji put ženama do Muzeja Metropolitan
u New York; žene potpisuju pet posto izloženih umjetničkih djela, ali je 85
posto izloženih nagih tijela ženskih.
Više o radu Guerrilla
Girls pogledajte ovdje
B.M.
pogledaj.to