Premda nerijetko opisivane kao ružne, priproste i
sveprisutne, plastične monovolumenske stolice, kojima obiluju brojni kvartovski
ili manje pretenciozni kafići, dostupne su u bilo kojem trgovačkom centru, a vjerojatno
su i najrašireniji „dizajnerski" proizvod za sjedenje. Viđate ih vjerojatno u
nekoliko, minimalno različitih formi i pripadajućih ornamenata, no krase ih
zajedničke karakteristike iznimne dostupnosti, pristupačne cijene, jednostavne
izvedbe, lake pokretljivosti zbog minimalne težine, ali i brze potrošenosti
uslijed uništavanja zbog nekvalitetne plastike od kojih su izrađene. Umjetnik
Sam Durant u takvim plastičnim stolicama vidi personifikaciju bujajuće serijske
proizvodnje i masovne produkcije suvremenog kapitalističkog svijeta,
upozoravajući da je upravo taj proizvod, čiji se direktni autor, odnosno
potpisnik dizajna ne zna, premda percipiran kao ružan, jeftin i substandardan
ipak najuniverzalniji komad namještaj prisutan u gotovo svim državama svijeta.
Svojim djelom
Porcelain chairs Durant propituje percepciju spomenutog komada namještaja, stvarajući
devet raznobojnih ručno izrađenih keramičkih stolica. Ove „skulpturalne"
reprodukcije plastičnjača precizno su izveli i obojali kineski majstori,
postajući tako 9 malih unikatnih remek-djela.
Formom i dimenzijama
podsjećaju na prethodno spomenut plastični mobilijar, no umjetnik je odabirom
reprodukcijske tehnike izrade u keramici te varijantama boja jednostavnim
stolicama dao sasvim drugačiji karakter i kontekst, izdižući ih oblikom, ali i
značenjem iznad njihovog „prirodnog okoliša". Sam Durant multimedijski je
umjetnik, čija se djela često tiču društvenih, političkih i kulturnih pitanja
svakodnevnice.
Više o njegovoj
interpretaciji koncepta za Porculanske stolice pogledajte ovdje, a ostala djela
američkog umjetnika pogledajte ovdje.
I.D.
pogledaj.to