8765432131302928272625242322212019181716

Dinamov stadion – u Hrvatskoj ruglo, vani priznat?

Priča oko stadiona u Maksimiru je, kao što dobro znamo, duga, neracionalna i nema joj lakog rješenja, a rezultirala je time da ga se naziva sportskim ruglom s međunarodnom reputacijom. Negativnom, dakako. Taj nekada skladni stadion arhitekta Vladimira Turine krenuo je nepovratno nizbrdo kada je prije trinaest godina počela njegova do danas nedovršena nadogradnja, iako se i ranije, prije Univerzijade, počelo ''eksperimentirati'' raznim pregradnjama stadiona. Napomenimo da je Dinamov stadion još 1985. preventivno zaštićen, ali to nije spriječilo gradske vlasti da u drugoj polovici devedesetih godina krenu s projektom preuređenja koji su potpisali arhitekti Branko Kincl i Nikola Filpović. Time je nekada jedno od najznačajnijih i međunarodno nagrađivano ostvarenje hrvatske sportske arhitekture u potpunosti izmijenjeno. Građane je ta investicija do sada stajala čak 500 milijuna kuna, a stadion unatoč tome nije ni blizu završetka.

Branko Kincl je Globusu dao intervju naslovljen ''Pristajem, srušite moj stadion u Maksimiru'', u kojem je komentirao događaje oko svog ili Turininog stadiona u Maksimiru. Kincl, među ostalim, u intervjuu kaže: ''Od početka se krenulo krivo sa zaštitom postojećeg objekta koji je gradio moj profesor Vladimir Turina, a koji ga je potom dosta i mijenjao. Trebalo je sačuvati sjećanje na stari stadion ili očuvati jedan njegov dio kao spomenik arhitekturi 6o-ih. Svi danas ruše i grade nove stadione.'' Kincl najvećom nesrećom stadiona smatra što je ''društvo na taj stadion nepojmljivo navalilo''. ''Najveća je nesreća kad jedan objekt postane predmet kolektivne histerije, pa svi imaju svoje ideje i daju vlastite prijedloge'', kaže Kincl.

Nasuprot općeg mijenja u Hrvatskoj, pa i stručnoga, Kincl kaže da je njegov i Filipovićev projekt stadiona vani priznat kroz stručne recenzije i objavljen u stručnim časopisima te da je prošao dvije svjetske izložbe, uz niz pozitivnih kritika. Kincl kaže i da bi stadion do sada već bio završen da smo prošli kandidaturu za Euro 2012. Međutim, potvrđuje i da ne zadovoljava propisane standarde za brzinu punjenja i pražnjenja, kao ni uvjete zaštite od potresa, što se odnosi na istočnu, južnu i staru zapadnu tribinu. 

Razloge zbog kojih je stadion postao i opasan - podsjetimo da je nedavno keramička obloga stubišnog zida stadiona pala na radnike - pronalazi u tome što tribine nisu natkrivene. ''Danas padaju pločice, sutra će nešto drugo, koja građevina može izdržati n godina bez krova?'', pita se Kincl.

Branko Kincl inače u Kabinetu grafike HAZU idući mjesec sprema veliku izložbu svojih radova, među kojima su Kaptol centar, Tenisko igralište na Jabukovcu, ulaz i galerije u Predsjedničkim dvorima, obnova dvorca Kulmer i drugo.

 

B.M.

pogledaj.to

Objavljeno: 7. svibanj 2010 13:52

Komentari

laki je napisao (7. svibanj 2010 16:21):

ajmo ga srušit pa ponovo saziđat

Maričić je napisao (7. svibanj 2010 16:27):

Kud ćeš boljeg indikatora stanja svijesti i stanja činjenica od one kako je jedini živući koautor maksimirskog stadiona dr.sc. Boris Magaš d.ia. (inače suradnik-asistent prof. Turine, a ne njegov učenik),  a  kojeg se već godinama ništa ne pita (barem ne javno od strane nazovinovinara i sličnih) o temi stadiona iako je vjerojatno jedini "stručnjak" za stadione (između ostalog) na ovom dijelu kugle Zemaljske i čije su primjere studirali i mnogi svjetski arhitekti(ći) kojima se tako često, a još češće tako bezrazložno klanjamo iz vlastitog neznanja i kompleksa, a onda ih što je još gore, kopiramo gdje i kad god stignemo ne bi li se vinuli u nebeske visine arhitektonske slave preskočivši jedine stepenice koje tamo vode, stepenice mukotrpnog i kvalitetnog rada koji ipak mora trajati nešto duže od običnih mjesec dana (ako je vjerovati zdravoj logici) za koliko se raspiše natječaj.

Eto, sad kad mi je žao što sam ovo uopće napisao, ostaje mi samo da se ispričam navedenim imenima ukoliko sam u nečemu pogriješio, nije bilo iz loše namjere, dapače.

facts je napisao (7. svibanj 2010 16:42):

o osobi branka kincla, ljigavca nad ljigavcima, najbolje govori cinjenica da je arhitekt kojem je prvotno bila ponudjena rekonstrukcija stadiona to odbio buduci da se radilo o spomenicki zasticenom objektu.

nakon devastacije koju je mogla izvesti samo osoba koja nema nikakve profesionalne i moralne kriterije - poput kincla - taj je ljudski sljam za svoju nakaradu jos i dobio nagradu grada zagreba koja je prvotno dodijeljena NEKOM DRUGOM.

naime, nakon sto je strucna komisija te godine odabrala dobitnika, doslovno preko noci stigla je naredba s pantovcaka da nagradu ima primiti kincl koji ju je na kraju - ljigavac i pokvarenjak kakav je - i primio. s pripadajucih 50 000 kn, sto je sitnica prema onome sto je zaradio na svojem sramotnom radu unistavanja hrvatske kulturne bastine.

prema osobi branka kincla covjek moze osjecati samo istinsko gadjenje i prezir, a spomenik takvoj osobi moze se vidjeti svakodneno u maksimiru.      

arhitektica je napisao (7. svibanj 2010 16:53):

gdje je to publiciran i pohvalno recenziran stadion? živo me zanima.

IGV je napisao (7. svibanj 2010 17:22):

jedna od primarnih studija kod projektiranja nebodera jeste analiza katnosti i kvadratura po etaži u odnosu na nosivo/servisnu jezgru. cibonin toranj, primjerice, ima premali dijametar da bi bio racionalno i optimalno iskoristiv i opravdan projekt/zdanje. jer dimenzije sanitarnih čvorova, liftova, stubišta itd. ispod nekih minimuma ne idu.

mislim da se može povući analogija između problematike projektiranja nebodera i stadiona u hrvatskoj. hrvati su relativno mala nacija sa skromnim ekonomskim prilikama i u velikom postotku nezreli u smislu kulturnog razvoja. to se očitava, između ostalog i u načinu vođenja klubova, a i u navijačkoj (ne)kulturi. (na žalost) nemoguće je raditi stadione ispod nekih minimuma, pogotovo ako ćemo se i dalje truditi sudjelovati u europskim nogometnim natjecanjima, koja imaju rigorozne i visoke kriterije, kako za mjesta tako i za organizaciju nogometnih takmičenja.

u državi gdje je nogomet tanke krvi; gdje klubovi služe samo kao rasadnici pojedinačnih sportista koji će potom biti izvezeni na zapadna tržišta talenta, gdje nogomet gotovo da i nije timski sport, pa gotovo ni sport uopće, nego sredstvo k cilju novčane koristi i društvene zapaženosti; gdje je kvaliteta nogometa na europskoj razini samo nominalno i u ustima demagoga koji brane svoje radno mjesto, a djeluju sasvim oprečno svojim deklariranim težnjama; gdje je posjećenost sportskih manifestacija, dakle sasvim opravdano, bijedna, osim u vrijeme "derbija", a i to je uvelike ništa drugo nego nesretni ispušni ventil za huligane i vandale:

"stadion u hrvatskoj" počinje ličiti na neboder promjera 4m. nešto-van-pameti.

mislim da bi bilo društveno odgovornije staviti nogometni ključ u bravu i na vrata HNS-a staviti natpis: Hrvati više ne igraju nogomet. kao kompenzaciju predlažem da nacionalni sport bude oranje i metenje, jer za taj sport falabogu ne treba stadion, za 500mil. kuna se može kupiti brdo lopata, a od svega tog makar neke koristi. pa i ako ne uđemo u oračku euroligu.

IGV

drago.malica@gmail.com

Stipe Marasović je napisao (7. svibanj 2010 21:38):

JBTE!! Ova crno-bila fotografija makete na vrhu je rješenje za sve probleme!

         Neka vrate stadion na Turinino stanje i neka Dinamo na njemu igra samo svete utakmice, a reprezentacija sve koje se ne budu igrale na Poljudu (najlipšem stadionu na svitu;), a budući je Dinamo svetinja u HR, pa onda svetom klubu sveti stadion ispada jedno logično rješenje.

         Baš pravi Turinin svetac mučenik.

         S tim da mu se ne minja kapacitet, nego poslin renoviranja postane doslovno ovakav kako to stoji na CB fotografiji. I pazite! To nije gradnja novog starog novijeg od starog novog Maksimira isl. kompleksi. Nego upravo oslobađanje onoga svetog u tome stadionu, njegove svete povijesti.

          Tu misto novome nije. Očito je ZG posve vezan uz njega, a i cila HR, pa ne bi bilo pametno srušit ovoga do temelja i gradit novoga iz temelja.

         Uostalom skidajući ovu grešku od arhitekture skidaju se i neke druge povijesne (političke) greške s toga stadiona i onoga ko je odlučio stavit tu ljusku na njega, pa bi sve bilo taman kompletirano i narod bi bio zadovoljan  :)

          E, a izgradite novi svakako negdje drugdje jer taj ogoljeni ne bi bio dovoljan za neke velike utakmice i Dinamo ne bi moga funkcionirat na takvom stadionu jer ne bi ispunjavao današnje standarde. S ovim svetim dobijete super brand Maksimira (jedini sveti stadion na svitu, Brazilski i Argentinski mu nisu ni do kolina), te se upravo kroz taj nadimak "sveti" traži dozvola od UEFE i FIFE za svete i važne utakmice.

           A novi stadion valja izgradit negdi drugo.

Maksimire SRETNO!!

ja je napisao (7. svibanj 2010 23:03):

žao mi je turininog remek-djela, ali ovo sve treba srušiti što prije...

CrazyPuppet je napisao (8. svibanj 2010 9:59):

ako su Englezi mogli srušiti kultni stari Wembley i napraviti novi, ne kužim zakaj se to nebi moglo i ovdje napraviti... pa iako je maksimir prostor prilično zgusnutog gradskog tkiva, mjesto je to koje je kultno i koje bi uz dobar projekt moglo ponovno dobit staru slavu... za ovaj postojeći stadion mislim da nema nade za oporavak... to je što se arhitekture tiče, a drugo su pitanje financije i sam pojam nogometa i navijačke kulture u Hrvatskoj... to je sasvim druga priča... na kraju krajeva nogomet je u ovim ekonomskim prilikama ipak (najvažnija) SPOREDNA stvar na svijetu...

komentiraj.to

(required) 
(required) 
(optional)
(required)