Priča oko stadiona u Maksimiru je, kao što dobro
znamo, duga, neracionalna i nema joj lakog rješenja, a rezultirala je time da
ga se naziva sportskim ruglom s međunarodnom reputacijom. Negativnom, dakako.
Taj nekada skladni stadion arhitekta Vladimira Turine krenuo je nepovratno
nizbrdo kada je prije trinaest godina počela njegova do danas nedovršena
nadogradnja, iako se i ranije, prije Univerzijade, počelo ''eksperimentirati''
raznim pregradnjama stadiona. Napomenimo da je Dinamov stadion još 1985.
preventivno zaštićen, ali to nije spriječilo gradske vlasti da u drugoj
polovici devedesetih godina krenu s projektom preuređenja koji su potpisali
arhitekti Branko Kincl i Nikola Filpović. Time je nekada jedno od
najznačajnijih i međunarodno nagrađivano ostvarenje hrvatske sportske
arhitekture u potpunosti izmijenjeno. Građane je ta investicija do sada stajala
čak 500 milijuna kuna, a stadion unatoč tome nije ni blizu završetka.
Branko Kincl je Globusu dao intervju
naslovljen ''Pristajem, srušite moj stadion u Maksimiru'', u kojem je komentirao
događaje oko svog ili Turininog stadiona u Maksimiru. Kincl, među ostalim, u
intervjuu kaže: ''Od početka se krenulo krivo sa zaštitom postojećeg objekta
koji je gradio moj profesor Vladimir Turina, a koji ga je potom dosta i
mijenjao. Trebalo je sačuvati sjećanje na stari stadion ili očuvati jedan
njegov dio kao spomenik arhitekturi 6o-ih. Svi danas ruše i grade nove
stadione.'' Kincl najvećom nesrećom stadiona smatra što je ''društvo na taj
stadion nepojmljivo navalilo''. ''Najveća je nesreća kad jedan objekt postane
predmet kolektivne histerije, pa svi imaju svoje ideje i daju vlastite
prijedloge'', kaže Kincl.
Nasuprot općeg mijenja u
Hrvatskoj, pa i stručnoga, Kincl kaže da je njegov i Filipovićev projekt
stadiona vani priznat kroz stručne recenzije i objavljen u stručnim časopisima
te da je prošao dvije svjetske izložbe, uz niz pozitivnih kritika. Kincl kaže i
da bi stadion do sada već bio završen da smo prošli kandidaturu za Euro 2012.
Međutim, potvrđuje i da ne zadovoljava propisane standarde za brzinu punjenja i
pražnjenja, kao ni uvjete zaštite od potresa, što se odnosi na istočnu, južnu i
staru zapadnu tribinu.
Razloge zbog kojih je stadion postao i opasan - podsjetimo da je nedavno
keramička obloga stubišnog zida stadiona pala na radnike - pronalazi u tome što
tribine nisu natkrivene. ''Danas padaju pločice, sutra će nešto drugo, koja
građevina može izdržati n godina bez krova?'', pita se Kincl.
Branko Kincl inače u Kabinetu grafike HAZU idući mjesec sprema veliku
izložbu svojih radova, među kojima su Kaptol centar, Tenisko igralište na
Jabukovcu, ulaz i galerije u Predsjedničkim dvorima, obnova dvorca Kulmer i
drugo.



B.M.
pogledaj.to