Pogledaj.to

Kuća priča

pogledajto1 — Mon, 10 May 2010 11:20:00 GMT

Casa das historias jedan je od posljednjih završenih projekata poznatog portugalskog arhitekta Eduarda Souto de Moure. Nalazi se u Cascaisu, elitnoj turističkoj destinaciji tridesetak kilometara udaljenoj od Lisabona. „Kuća priča" namijenjena je da bude stalni dom kolekcije radova Paule Rego, portugalske umjetnice koja živi u Londonu. Jednostavni geometrijski oblici, s betonskom fasadom isprane crvene boje, smješteni su na zatravljenoj parceli, a kontrastom komplementarnih boja naglašavaju monumentalnost jednostavne građevine. Dominantni elementi Muzeja Paule Rego zasigurno su dvije najviše forme nalik golemim dimnjacima, inspirirane djelima Raula Lina, jednog od najpoznatijih arhitekata portugalske scene 20. stoljeća, čije se građevine mogu pronaći i u neposrednoj blizini galerije. U formama „odrezanih piramida" nalaze se kafeterija i muzejski dućan, dok su izložbeni prostori i popratni sadržaji raspoređeni po ostalim volumenima građevine. Više o Kući priča pogledaj na službenoj stranici muzeja, ovdje.

fotografije: Luís Ferreira Alves i Fernando Guerra

I.D.

pogledaj.to

Nadrealizam drveta

pogledajto1 — Mon, 10 May 2010 07:21:00 GMT

Poljski umjetnik Gregor Gaida, s prebivalištem u Njemačkoj, prisvaja drvo kako bi ga pretvorio u snažan narativni element. Gotovo nadrealne, njegove skulpture fasciniraju svojom izvedbom, ali istodobno pružaju osjećaj nelagode. Drvo kao dominantan materijal kombinira s aluminijem, poliesterom i smolom, stvarajući radove bogate simbolima. Umjetnik naglašava da vizualnu ikonografiju pronalazi u časopisima, knjigama i ostalim medijima, dok se u radu izuzetno fokusira na kompoziciju i međuodnos likova. Delikatno obrađenom drvetu kontrastira fragmentarnost i prividnu nedovršenost kako bi osvijestio nedostatak konteksta. No, pravo značenje proizlazi iz gesta, činova koji sugeriraju kulturalni, socijalni ili politički nesklad. Dekontekstualizirane geste, na taj način, pružaju mnoštvo mogućih asocijacija.

Gaida tako uspijeva pričati priču kroz suptilno sugeriranje njenih dijelova. Iako naglašava intiman odnos koji ima sa svojim radovima, otkriva da insipraciju traži u svakodnevici i mukotrpnom životu radnika. Štoviše, priznaje da se radovi na prvi pogled mogu činiti dinamičnima, no oni uistinu reflektiraju nemoć pojedinca uvučena u vlastite poroke. No, unatoč nadrealnom imaginariju ili mogućoj citatnosti, njegovi radovi ipak nastoje ostati komunikativni prema promatraču.

Više o poljskom umjetniku pogledaj ovdje

P.T.

pogledaj.to

Dinamov stadion – u Hrvatskoj ruglo, vani priznat?

pogledajto1 — Fri, 07 May 2010 12:52:00 GMT

Priča oko stadiona u Maksimiru je, kao što dobro znamo, duga, neracionalna i nema joj lakog rješenja, a rezultirala je time da ga se naziva sportskim ruglom s međunarodnom reputacijom. Negativnom, dakako. Taj nekada skladni stadion arhitekta Vladimira Turine krenuo je nepovratno nizbrdo kada je prije trinaest godina počela njegova do danas nedovršena nadogradnja, iako se i ranije, prije Univerzijade, počelo ''eksperimentirati'' raznim pregradnjama stadiona. Napomenimo da je Dinamov stadion još 1985. preventivno zaštićen, ali to nije spriječilo gradske vlasti da u drugoj polovici devedesetih godina krenu s projektom preuređenja koji su potpisali arhitekti Branko Kincl i Nikola Filpović. Time je nekada jedno od najznačajnijih i međunarodno nagrađivano ostvarenje hrvatske sportske arhitekture u potpunosti izmijenjeno. Građane je ta investicija do sada stajala čak 500 milijuna kuna, a stadion unatoč tome nije ni blizu završetka.

Branko Kincl je Globusu dao intervju naslovljen ''Pristajem, srušite moj stadion u Maksimiru'', u kojem je komentirao događaje oko svog ili Turininog stadiona u Maksimiru. Kincl, među ostalim, u intervjuu kaže: ''Od početka se krenulo krivo sa zaštitom postojećeg objekta koji je gradio moj profesor Vladimir Turina, a koji ga je potom dosta i mijenjao. Trebalo je sačuvati sjećanje na stari stadion ili očuvati jedan njegov dio kao spomenik arhitekturi 6o-ih. Svi danas ruše i grade nove stadione.'' Kincl najvećom nesrećom stadiona smatra što je ''društvo na taj stadion nepojmljivo navalilo''. ''Najveća je nesreća kad jedan objekt postane predmet kolektivne histerije, pa svi imaju svoje ideje i daju vlastite prijedloge'', kaže Kincl.

Nasuprot općeg mijenja u Hrvatskoj, pa i stručnoga, Kincl kaže da je njegov i Filipovićev projekt stadiona vani priznat kroz stručne recenzije i objavljen u stručnim časopisima te da je prošao dvije svjetske izložbe, uz niz pozitivnih kritika. Kincl kaže i da bi stadion do sada već bio završen da smo prošli kandidaturu za Euro 2012. Međutim, potvrđuje i da ne zadovoljava propisane standarde za brzinu punjenja i pražnjenja, kao ni uvjete zaštite od potresa, što se odnosi na istočnu, južnu i staru zapadnu tribinu.

Razloge zbog kojih je stadion postao i opasan - podsjetimo da je nedavno keramička obloga stubišnog zida stadiona pala na radnike - pronalazi u tome što tribine nisu natkrivene. ''Danas padaju pločice, sutra će nešto drugo, koja građevina može izdržati n godina bez krova?'', pita se Kincl.

Branko Kincl inače u Kabinetu grafike HAZU idući mjesec sprema veliku izložbu svojih radova, među kojima su Kaptol centar, Tenisko igralište na Jabukovcu, ulaz i galerije u Predsjedničkim dvorima, obnova dvorca Kulmer i drugo.

B.M.

pogledaj.to

Građani pobijedili gradske stratege

pogledajto1 — Fri, 07 May 2010 07:46:00 GMT

Građani sve češće u Hrvatskoj pokazuju da se ipak može nešto promijeniti kada se organiziraju i aktiviraju pa su tako roditelji, vodstvo škole i svi okupljeni oko inicijative za nezatvaranje Osnovne škole Ivan Gundulić u centru Zagreba dobili bitku - makar možda bila tek prva u nizu - s gradskom birokracijom. Naime, pobunili su se protiv odluke Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport da se u školi u Gundulićevoj ulici ne upisuju djeca koja bi od jeseni pohađala prvi razred, što je bio uvod za iseljavanje škole s te lokacije. Takvu su odluku od Grada dobili prije mjesec i pol, točno u vrijeme upisa djece u prvi razred, obrazloženu time da se na tom području - dakle u centru - nalazi premali broj djece za upis u školu te da će se stoga obustaviti upisi, a škola prebaciti na Kajzericu gdje se tek planira izgradnja. Ali je odluka povučena upravo nakon što je Vijeće roditelja, u suradnji s vodstvom škole, vijećnicima gradske četvrti Donji gradi i svih okupljenih u inicijativu, protestiralo, organiziralo peticiju i argumentirano obrazlagalo zbog čega je takva odluka promašena.

Škola je u Gundulićevoj već pedeset godina. To je odlična lokacija za osnovnoškolsku djecu jer se nalazi u dvorištu i izvan je dometa prometa te je jedina osnovna škola u centru koja ima sportsku dvoranu koju koriste i djeca iz drugih škola. Škola zadovoljava sve propisane Državne pedagoške standarde kao što su naputci da se nastava pohađaju u jednoj smjeni i da je u razredima između 14 i 28 učenika. Također je Gundulićeva poznata kao kvalitetna osnovna škola u kojoj se uči latinski i grčki. No, mnogi su, pa i među roditeljima, spekulirali da se zapravo radi o atraktivnom zemljištu koje će se prenamijeniti nakon što se iseli škola.

Za sada škola ostaje na svom mjestu, ali im je Gradski ured za obrazovanje poremetio upise koji su već pri kraju tako da je pitanje koliko će djece biti sada prijavljeno u tu školu, tim više što nije povućena odluka da se škola premjesti na Kajzericu zbog čega neki roditelji ne žele riskirati pa ne upisuju svoju djecu u Gundulićevu. A kasnije bi upravo nedostatak prvaša mogao biti argument gradskoj upravi da izbaci školu s te lokacije. Zbog toga je Vijeće roditelja tražilo od Gradskog ureda dopis s garancijom da će škola i u budućnosti opstati, a roditelji pozivaju druge roditelje da upisuju svoju djecu u Gundulićevu i ako to nije njihova škola po mjestu stanovanja. Ne mora ni biti.

Pogledajte video zapis s protesta ispred škole:

(Please visit the site to view this media)

Fotografije i tekst: Barbara Matejčić

pogledaj.to

Domaća galerija u inozemnoj konkurenciji

pogledajto1 — Thu, 06 May 2010 13:24:00 GMT

U Beču se od 6. do 9. svibnja održava jedini europski sajam suvremene umjetnosti, fokusiran prvenstveno na Središnju i Istočnu Europu. Prvenstveno je orijentiran na promociju institucionalnih i privatnih kolekcionara umjetnosti, kustosa, muzejskih voditelja, umjetnika, kritičara. Viennafair je izuzetno snažna odskočna daska mladim umjetnicima i galerijama. Među 110 galerija iz preko 20 zemalja, izravan poziv na sudjelovanje je dobila i zagrebačka Galerija Miroslav Kraljević. G-MK se prezentira kao neprofitna galerija koju je podržala Erste fondacija iz Beča. Cilj je svake galerije prezentirati vlastita polja interesa, kao i umjetnike s kojima surađuju. G-MK će predstavljati radove Bena Caina, Tine Gverović, Lale Raščić i Marka Tadića, umjetnike s kojima kustosice Ivana Bago i Antonija Majača godinama surađuju. U Beču G-MK možete posjetiti na lokaciji: štand A1704, Halle A, Messeplatz, a u Zagrebu u Šubićeva 29.

*Lala Raščić - Leteći tepih

*Tina Gverović, Ben Cain ; Posjet

*Marko Tadić; I speak true things

Više o bečkom sajmu umjetnosti, pogledajte ovdje

P.T.

pogledaj.to

Brza, jednostavna i energetski učinkovita gradnja

pogledajto1 — Thu, 06 May 2010 12:20:00 GMT

Wienerbergerovi proizvodi porotherm profi i porotherm dryfix.extra dobitna su kombinacija za brzu, jednostavnu i energetski učinkovitu gradnju.

Porotherm profi je opeka iznimnih toplinskih karakteristika, precizno brušena s obje strane, kontroliranim kompjuterskim procesom. Zidanje opeke je vrlo jednostavno, brzo i precizno te se njom mogu zidati sve debljine zidova, od 10 do 50 cm. Porotherm profi opeka prirodan je i ekološki prihvatljiv proizvod, izrađen od prirodnih proizvoda glina, pijeska i piljevine, a nakon eksploatacije može se reciklirati. Zbog svoje precizne obrade jednostavno se slaže jedna na drugu sa preklopom min 30% te spaja sistemom pero - utor. Korištenjem porotherm profi opeke osigurana je maksimalna toplinska zaštita izbjegavanjem hladnih mostova. Zidovi zidani porotherm profi opekom uz korištenje dryfix.extra ljepila, osim što se izgrade doslovno preko noći, imaju i 30% bolje toplinske karakteristike. Kao vezivno sredstvo koristi se spomenuti porotherm dryfix.extra, jednokomponentno ljepilo koje osigurava iznimna toplinska svojstva, manji utrošak materijala te brzu i jednostavnu gradnju. Umjesto debelog sloja morta horizontalne sljubnice lijepe se izuzetno čvrsto pomoću drayfix.extra ljepila, a tim izvanredno brzim i suhim načinom obrade brušene opeke moguće je bez prekidanja zidati i zimi, na temperaturama čak od -5 °c.

*Način nanošenja dryfix.extra ljepila

Ljepilo dryfix.extra vrlo jednostavno za rukovanje i u svim vremenskim uvjetima odmah spremno za korištenje. Time su upotrebe radnih aparata minimalizirane, a miješalice i veliki transportni strojevi te manipulativni troškovi nanošenja morta definitivno su stvar prošlosti. Čista gradilišta, jednostavna logistika, brzo i jednostavno zidanje s ovim proizvodima omogućuju ekonomično građenje u svako doba godine.

*Izrada T-spoja Porotherm profi opeke i dryfix.extra ljepila

Još jedan iznimno kvalitetan Wienerbergerov proizvod najnovija je vrsta opeke sa iznimnom zvučnom izolacijom, Porotherm 25 SSZ HD.

Zvučna izolacija koju osigurava građevinski materijal vrlo je važna kvaliteta, osobito u kasnijoj uporabi izgrađenog objekta. Oni koji borave u određenom objektu moraju se u njemu osjećati ugodno i zaštićeno od buke, te voditi miran i zdrav život. To posebno vrijedi za objekte u kojima je potrebno postići tihe uvjete boravka, kao što su bolnice, škole, hoteli, uredi te naravno stambene zgrade i obiteljske kuće. Porotherm 25 SSZ HD je građevinski materijal koji svojom strukturom prigušuje zvučne valove. Da bi se postigao potpuni učinak zvučne zaštite, konstrukcija mora biti izgrađena na pravilan način. S prikladnim žbukama povećava se učinak zvučne izolacije i time zadovoljava kriterije iz propisa za zvučnu zaštitu građevinskih konstrukcija.

*Zidanje prvog reda Porotherm 25 SSZ HD *Zidanje zida s Porotherm 25 SSZ HD

Više detalja o spomenutim proizvodim Weinerberga te ostale proizvode iz njihove ponude pogledaj ovdje

U slavu svakodnevne gluposti

pogledajto1 — Thu, 06 May 2010 10:07:00 GMT

Catrina Dulay, mlada dizajnerica iz Kalifornije, u jednom od setova svojih ilustratorskih radova propituje svakodnevne „uobičajene" trenutke koji, premda banalni i beznačajni, nekada mogu poremetiti i idealan dan. Ideja autoričinog rade je apostrofiranje svih tih malih, možda i simpatičnih stvari te postavljanje pitanja kakav bi to savršen svijet bio da baš sve stvari savršeno funkcioniraju. Projekt je to u nastajanju, koji je, kako autorica dodaje, zamišljen da veliča našu svakodnevnu glupost, ali se ujedno može i percipirati kao medij za otkrivanje situacija u kojima se niz različitih ljudi može lako poistovjetiti te promisliti: ''Da, ne podnosim kad mi se to dogodi.'' Više o radovima pogledaj ovdje

I.D.

pogledaj.to

Udarnik Prosinečki u čarapama ide gradom

pogledajto1 — Thu, 06 May 2010 09:28:00 GMT

Kolege s Danas.hr nedavno su nas podsjetile na niz nostalgičnih reklama iz vremena bivše države, predstavljenih u Sarajevu na festivalu Pravo ljudski u sklopu projekta Medijska arheologija: Ekonomsko-propagandni program SFRJ.

Posjetitelji događaja tako su imali priliku pogledati tri bloka reklama, od kojih su neke izazivale nostalgiju, dok je većina njih, budući da s današnje točke gledišta djeluju zastarjelo i kičasto, izazivala smijeh.

Uz izbor nekih od najupečatljivijih EPP-a iz jugoslavenske prošlosti, za sok Pipi sa zanosnom Anom Sasso te onda sveprisutnu Radensku, svakako pogledajte vjerojatno najsmješniju među ex Yu reklamama, za Udarnik čarape koje, obučen samo u jednostavni primjerak bijelih soknica, reklamira ni manje ni više nego Robert Prosinečki.

(Please visit the site to view this media)

Udarnik čarape - Robert Prosinečki

(Please visit the site to view this media)

Radenska 3 srca

(Please visit the site to view this media)

Dalmacijavino; Pipi - Ana Sasso

pogledaj.to